Papice za "odrasle"

Vrijeme je za značajne promjene u prehrani. Dijete samo šalje poruke da je spremno za promjenu kvalitete. Mame su često u nedoumici kako organizirati novi jelovnik i prave porcije primjerene djetetovim potrebama po sadržaju i količini. Dohrana nemliječnom prehranom već je dobro uznapredovala. Ugašena je prva svjećica na rođendanskoj torti, nikli su novi zubići i dijete počinje davati jasne znakove da ga dosadašnja prehrana više ne zadovoljava. Mršti se pred uobičajenim obrokom, tražeći nešto novo. Mame znaju da se u početku dohrane to nije događalo: jednoličan jelovnik nije bio problem, a pedijatri su upućivali mame kako napredovati korak po korak uvođenjem novih namirnica. Sada se situacija mijenja.
Dijete je radoznalo, promatra jela odraslih, smjelo se okreće prema novim okusima, ali se ipak odmah vraća svojim provjerenim glatkim kremastim kašicama ili bočici s mlijekom. Ovakvo djetetovo ponašanje pridonosi nesigurnosti mame jer izostaje i podrška pedijatara i njihovih točnih uputa kao u prethodnom razdoblju, tj. početku dohrane.
Odbijanje hrane znači poridu kojom dijete daje na znanje da je spremno na raznolikost jelovnika i treba mu se prilagoditi i stoga što u toj dobi počinje usvajati nove prehrambene navike, koje e zadržati tijekom sljedećih godina.
U dobi od šest mjeseci osnovno je pitanje hoće li se djetetu sviđati određeni okus i konzistencija nove hrane, koja nije više tekuća, nego kašasta - polukruta i kruta. U dobi nakon godinu dana mame brinu o količini obroka i sastavu jelovnika.

Koliko hrane i koliko obroka?
Dok je dijete uzimalo obroke na bočicu, mama je točno znala koliko je pojelo. No takvoj procjeni količine obroka treba reći zbogom. Dijete se naravno postupno prilagođava jelovniku za odrasle i pritom pokazuje sviđanje ili nesviđanje nekih jela i za mame prehrana najmlađeg člana obitelji postavlja se kao problem - puno jela ostalo je na tanjuru.
U časopisima namijenjenim roditeljima često se sugeriraju i jelovnici za malene sastavljeni od cijenjenih nutricionista, koji zadovoljavaju potrebe rasta i razvoja dobi malog djeteta. Pri procjeni jelovnika dobro je uzeti u obzir i pozitivne prehrambene navike iz tradicionalne prehrane. Primjerice dijete iz priobalnog područja imat će na jelovniku više ribe, a ono iz kopnenog više kvalitetnog mesa peradi i jaja. Treba voditi računa o tome gdje dijete živi i pokušati sastaviti tjedni jelovnik više kao podsjetnik, a ne pravilo. Na taj način mami će biti olakšan odgovor na teško pitanje:”Što ću sutra kuhati?” jer obrok mora biti ukusan, ali i zadovoljavati prehrambene potrebe posebice najmlađih.
No ipak ne treba postojati ovisnost o vagi i previše kruto postavljanje pravila. Količine koje se navode u jelovnicima služe samo za orijentaciju. Primjerice koliko mora težiti odrezak pilećeg ili telećeg mesa, koja veličina ribe. Svaka mama će prema svojem iskustvu i apetitu djeteta vrlo brzo znati procijeniti količinu prema svojim vlastitim mjerama, koje će usvojiti iskustvom (npr. mala šalica, dvije velike žlice riže teže 35-40 g i slično).

Ako dijete ne pojede sve što je na tanjuru...
To se događa često i nije ništa neobično. Dobro je da dijete ima svoj vlastiti pribor za jelo: žlica, vilica, primjereni dječji nožić, tanjur duboki i plitki, šalicu, ali povremeno će poželjeti i svoju bočicu. Porcije za malu djecu razlikuju se od onih za odrasle i stariju djecu. Dijete će biti sretno kada isprazni tanjur i dobije pohvalu. No nikada ne treba uporno nastojati da tanjur mora uvijek isprazniti jer to dovodi do frustracija. Možda mu je porcija ipak bila prevelika. Bolje je pustiti da ga vodi njegov vlastiti instinkt i ne treba zaboraviti da djeca od 1-3 godine znaju vrlo dobro koliko im jela treba i kada su sita.

Kako potaknuti apetit?
Da bi dijete radije prionulo jelu i imalo bolji apetit, u osnovi se treba poslužiti malim trikovima. Ma kako ukusno i hranjivo jelo, ako je posluženo u obliku bezlične kaše, rijetko će koga privući. Vrhunski restorani i hoteli to najbolje znaju.
Za dijete je izgled hrane od rane dobi pa nadalje vrlo značajan. Zahvaljujući lijepo posluženom obroku, po obliku i konzistenciji, a pritom obogaćeno raznim bojama, jelo je privlačnije. I još nešto se ne smije zaboraviti. Tijekom prve godine života dijete doživljava hranu kao trenutak susreta s majkom i ne zanimaju ga previše okus i miris hrane, ali nakon 12-13 mjeseci postiže veću fiziološku zrelost, kreće se samostalno i spremno procjenjuje sve ono što ga okružuje, uključujući i ono što jede. Upravo stoga pri pogledu na jelovnik vidi se da sadrži dosta značajnih novosti.

Što je novo?
Sirove namirnice, priprema povrća i voća sve je dalje od polutekućih i kremastih kašica i u jelu se nalaze sitni komadići namirnice: ovo je značajna novost da potakne dijete na žvakanje, a ne samo na gutanje. Koristi se sada već značajan broj zubi, koji svaki dan moraju obaviti značajan posao. Dijete mora već sada naučiti da ih treba održavati vrlo brižno i učinkovito čistiti četkicom i pastom za zube nakon svakog obroka.
Druge značajne promjene sastoje se u pripremi hrane, koja se sve više približava onoj odraslih. Riža, valjušci od krumpira preliveni umakom, voćni kolači i torte, aromatični umaci (bosiljak, peršin, celer) daju umaku zanimljivi okus. Pizza, kao širom svijeta prošireno jelo, privlačno je malenima: sadrži tijesto, povrće i meso. Naravno, najbolje je kada ju kod kuće pripremi mama i ”ukrasi” probranim kvalitetnim dodatcima: na ovaj način i meso i riba postaju ukusniji, dok ih same, bez dodataka, djeca često odbijaju.

Važno je ići postupno
Kada se počinju uvoditi novi okusi i neobični začini, ne treba žuriti. Bolje je pričekati da se dijete privikne na okuse i začine, koji su prethodno ponuđeni prije nego se uvode novi. Važan razlog leži u činjenici da se u ovoj dobi počinje ocrtavati djetetova narav, njegova osobnost i njegov vlastiti ukus. Ponovno kao i u razdoblju početka dohrane mama mora pratiti djetetove reakcije, poštivati znakove djetetovog zadovoljstva, koje se očituje kada mu se određeno jelo sviđa i pustiti djetetu prijelaz na novi način prehrane, ako ono to želi jer stečene navike u tim godinama ostaju i čak se pojačavaju.

Treba dopustiti male ustupke
Postoje male navike koje se u ovoj dobi moraju dozvoliti: večernji obrok mlijeka kao znak nježnosti za laku noć: blago toplo mlijeko s vrlo malo šećera bez dodatka keksa ili pahuljica u šalici ili još uvijek omiljenoj bočici. Nježnost na kraju dana uz omiljeni napitak za miran san od velikog su značenja jer ne treba zaboraviti da je usprkos svojoj neprestanoj radoznalosti, istraživanju svega što ga okružuje, svim postignućima i značajnim novostima u razvoju, vaše dijete ipak još samo beba.

Autor: Prim. mr.sc. dr. Ružica Duplančić-Šimunjak, pedijatrica